Vođeni izlet na Jerebicu

Postoje planine na kojima je najljepši trenutak dolazak na vrh. A postoje i one na kojima prava priča počinje mnogo prije. Jerebica (Cima del Lago, 2.126 m) svakako pripada ovoj drugoj skupini.

Na talijanskoj strani zapadnih Julijskih Alpa krenut ćemo nešto manje posjećenom, divljom i iznimno slikovitom visokogorskom stazom. Naš je cilj vrh koji se uzdiže visoko iznad Rabeljskog jezera i pruža jedan od onih pogleda zbog kojih na trenutak zaboravimo umorne noge i svladanih 1.150 metara uspona.

Izlet započinjemo u dolini Belih voda (Rio Bianco), između Rabeljskog jezera i prijevoja Nevea. Prvi dio staze vodi nas uz šljunčano korito potoka, a potom ulazimo u ugodnu hladovinu šume. Tu počinje ravnomjeran i prilično dug uspon. Sa svakim metrom visine dolina ostaje sve dublje ispod nas, a šuma postupno ustupa mjesto klekovini, stijenama i pravom visokogorskom krajoliku.

Iz šume u svijet stijena i vidika

Kada se stabla prorijede, mijenja se i karakter staze. Pred nama se otvara divlji krški krajolik zapadnih Julijskih Alpa, gdje umjesto šumskim stazama hodamo među stijenama, klekovinom i prirodnim kamenim policama.

Nakon približno sat i pol do dva sata hodanja dolazimo do Jezerskog sedla (Sella del Lago, 1.718 m). Tu ćemo odvojiti vrijeme za odmor, užinu i pogled na planine koje nas okružuju.

Od sedla staza postaje još zanimljivija. Skrećemo prema panoramskom graničnom grebenu i postupno ulazimo u pravi svijet visokogorja. Vidici se sve više šire, a staza od nas traži nešto više koncentracije.

Upravo ovdje Jerebica otkriva i dio svojeg karaktera.

Na pojedinim mjestima stijene su glatke i mogu biti skliske, a prije završnog dijela čeka nas i kraći, strmi stjenoviti prag, na kojem ćemo nakratko odložiti planinarske štapove i poslužiti se rukama. Nema fiksnih osiguranja, pa ovaj dio zahtijeva siguran korak, nešto spretnosti i, prije svega, koncentraciju.

A zatim se ispod nas pojavi jezero …

Nakon završnog uspona krajolik se iznenada otvara.

Na 2.126 metara stojimo na vrhu Jerebice, a duboko ispod nas, poput velikog smaragda među planinama, blista Rabeljsko jezero.

Pogled s vrha razlog je zbog kojeg se Jerebica smatra jednim od najljepših vidikovaca u ovom dijelu Julijskih Alpa. Oko nas se uzdižu moćni vrhovi zapadnih Julijskih Alpa – Montaž, Viš, Mangart i Kaninsko gorje – dok mi stojimo visoko iznad dolina, na prirodnom vidikovcu s panoramom od 360 stupnjeva.

Ovdje ćemo zastati. Za pogled. Za fotografiju. Za užinu iz ruksaka. I ponajprije za onaj osjećaj zbog kojeg se uvijek iznova vraćamo planinama.

No Jerebica traži poštovanje i pri silasku. Očekuje nas približno 2,5 do 3 sata spuštanja, tijekom kojeg je, osobito na glatkim stjenovitim dionicama, potrebna ista koncentracija kao pri usponu.

A kada se napokon vratimo u dolinu?

Ovakvu je turu gotovo šteta završiti na parkiralištu. Zato ćemo planinsku priču zaokružiti uz Rabeljsko jezero – pokraj njegove smaragdne vode pogledat ćemo prema Jerebici i potražiti mjesto na kojem smo stajali samo nekoliko sati ranije.

Tada svladanih 1.150 metara visinske razlike odjednom dobiva sasvim novu težinu.